Korištenje električne energije za osvjetljenje grada Banja Luka počelo je još 1898. godine kada je puštena u pogon Hidroelektrana Delibašino selo sa dvije turbine od po 300 KS, a 25 godina kasnije (1923.) izgrađena je termoelektrana na Laušu snage 1100 KS.

U tom periodu počinje i izgradnja gradske električne mreže koja se postepeno proširuje, sve do Drugog svjetskog rata. Tačnih podataka za potrošnju električne energije prije rata nema, ali na bazi vršnog opterećenja i režima rada izvora cijeni se da je 1939. godine ukupna potrošnja iznosila oko 5.000 MWh. Nakon rata potrošnja električne energije je opala, te je 1947. godine iznosila oko 3.800 MWh.

Danas je za uredno snabdijevanje grada električnom energijom zaduženo zavisno državno preduzeće ZP “Elektrokrajina” a.d. Banja Luka koje je osnovano Odlukom JMDP “Elektroprivreda” Republike Srpske 17.08.1992. godine. Banja Luka je najveći potrošač električne energije u Republici Srpskoj koji učestvuje sa cca 20% od ukupne potrošnje.

Od proizvodnih kapaciteta u elektroenergetskom sektoru grad ima samo ’’Energanu’’ u krugu Incela sa kapacitetom 350MV toplinske i 32MW električne energije, a koja trenutno nije u funkciji proizvodnje električne energije.

Hidropotencijal rijeke Vrbas nije dovoljno iskorišten, a već duže vrijeme traju određene aktivnosti oko izgradnje dvije hidrocentrale: HE Krupa na Vrbasu i HE Banja Luka-Niska.

Djelatnost prenosa električne energije u gradu na naponu višem od 110kV obavlja kompanija ’’Elektroprenos BiH’’ čije je sjedište u Banjoj Luci. U obavljanju djelatnosti kompanija sarađuje i sa elektrodistributivnom kompanijom ’’Elektrokrajina’’ a.d. Banja Luka, a manje sa Administrativnom službom grada.

Za grad je od posebnog značaja rješavanje problema uvezivanja u prsten snabdijevanja električnom energijom na naponu višem od 110 kV te je zato posebno aktuelan 400 kV-tni dalekovod Bihać – Prijedor – Banja Luka – Zagreb te izgradnja novog 400 kV-tnog čvorišta u Stanarima koji podrazumijeva dalekovod preko Čelinca prema Banjoj Luci.