Upoznajte Jelenu Bojanić, ženu koja dokazuje da se uspjeh ne gradi samo na jednom, već na više temelja. Nakon što je napustila medijsku karijeru, uspješno je pokrenula dva različita projekta – cijenjeni vrtić „Kod bake“ i objektivni informativni portal „Tragmedia“.
- Lična priča: Kako je ljubav jedne bake postala pokretač biznisa
„Inicijativa za osnivanje Predškolske ustanove ‘Kod bake’ se rodila gledajući moju majku kako čuva jednog dječaka i koliko mu pažnje i topline daje. Željela sam da pružim djeci upravo takvu, porodičnu atmosferu. Nakon što sam sve stavila na papir, korak po korak otvorila sam vrtić na koji sam jako ponosna. Teško je prepoznati pravo vrijeme za realizaciju neke poslovne ideje. Ja se vodim činjenicom da je svako vrijeme pravo ukoliko vjerujete u svoju ideju. Ne treba tu mnogo razmišljati. Treba dovoljno vjerovati, mnogo raditi i uspjeh neće izostati. A ako je u nešto utkana lična, porodična priča i ako je to više od posla, onda sam sigurna da će trajati. U svemu se vodim emocijom i intuicijom i nikada me ne prevare. Preponosna sam na svoj vrtić koji postoji već šest godina, sa šest zaposlenih i 40 djece.“
Ipak, životni zaokreti često dolaze iznenada. Nakon što je uspješno pokrenut prvi projekat, sudbina ju je usmjerila nazad u medijski svijet, ali ovaj put kao vlasnicu
2. Profesionalni zaokret: Kako je krah televizije doveo do portala „Tragmedia“
„Na televiziji sam radila 11 godina, prolazeći sve stepenice: došla sam kao volonter, radila kao novinar, voditelj, urednik dnevnih emisija i na kraju kao glavni i odgovorni urednik. Nažalost, desio se krah televizije i zbog finansijskih problema deset ljudi je ostalo bez posla. Kada se dese takvi preokreti, nema kukanja niti samosažaljevanja. Kukali, ne kukali – isto je. Niko nema sluha i sva poznanstva jednostavno tada izblijede. U jednom momentu budete sami sa sobom. Tu je važno nastaviti dalje. Nisam dozvolila da bacim iskustvo koje sam sticala preko deceniju. Volim medije, javni život i društveno-politička dešavanja, pa sam odlučila da pokrenem svoj portal. Nazvala sam ga Tragmedia, simbolično, jer smatram da treba da ostavimo trag šta god radili u životu. Analizirala sam tržište i shvatila da nam fali jedan objektivan informativni portal namijenjen ljudima. Iza Tragmedia portala stoji tim ljudi koji svakodnevno radi po 15 časova da bi građani imali sve informacije.“
Vođenje dva tako različita, ali zahtjevna projekta, zahtijeva posebnu vrstu balansa. Za našu sagovornicu, ključ uspjeha leži u nečemu mnogo dubljem od same zarade.
3. Balans istrajnosti: Zašto su tradicija i trajanje važniji od novca
„Zajedničko za Predškolsku ustanovu ‘Kod bake’ i portal ‘Tragmedia’ je što sebe dajem 100 % i ne gledam ove dvije priče kroz novac. Da me neko pogrešno ne razumije, novac je i te kako bitan i svi mi radimo za neku dobit. Ali nekako sam se uvijek vodila s tim da ima nešto važnije od novca, da će novac doći, ali da je važno da napravim tradiciju i trajanje sa ovim projektima. Vrtić ‘Kod bake’ radi već šest godina i tu sam postavila dobre temelje. Moja majka je dio vrtića, ona je mnogo više uključena sada nego ja, tako da mi ostaje vremena za portal koji je pokrenut prije šest mjeseci. Tu se sada mnogo više dajem jer je tek početak. Svi koji pokreću biznis moraju da znaju da treba mnogo odricanja i strpljenja. Morate biti konstantno uključeni i dostupni, spremni na padove, ali nikako obeshrabreni. Čak i kada se čini da ništa ne ide, ići će to polako i sve će doći na svoje, samo se čovjek ne treba predati.“
Kao osoba koja je vodila i medijsku kuću i tim edukatora, naša sagovornica ističe da je najveći izazov i najveća snaga svakog biznisa – ljudski faktor.
4. Uloga ljudi: Zašto su karakter i vrijednost važniji od iskustva
„Ljudi su najvažniji dio neke priče. Kada biram saradnike vodim se time da je neko dobar čovjek i da je vrijedan, ostalo se sve može naučiti. Imala sam i imam odlične saradnike, ali dešavalo se i da pogrješno procijenim. Pogotovo kada radite sa djecom, mnogo je bitno kakvog čovjeka puštate da bude dio tima. Tu sam jako obazriva, obavljam po nekoliko razgovora. Sa saradnicima iz vrtića, ali i sa portala, trudim se da razgovaram otvoreno i da sam dobar poslodavac. Nikada nisam zakinula nikoga, imam razumijevanja, ali mi jako teško pada nepoštovanje. Bila sam u prilici da vodim firmu, ali i da me vode, i uvijek sam poštovala hijerarhiju i svoje kolege. Danas se to teško može naći, nekako je sve postao interes. Uvjerila sam se u to i nakon što sam otišla sa televizije na kojoj sam posljednjih pet godina bila jedan od rukovodilaca. Toliko snage, energije i sebe date da ne oštetite svoje kolege, da im napravite ugodan poslovni ambijent, i na kraju, kada odete, niko vas ni ne pozove. Zato bih savjetovala buduće preduzetnike da se ne razočaraju mnogo, jer nije lako sa ljudima, ali je mnogo teže bez njih. Nekako pravi ljudi uvijek ostanu, bilo da je u pitanju privatni ili poslovni život.“
